Duboko dirljiva studija karaktera redateljskog dvojca Malgorzate Szumowske i Michala Englerta u filmu JA SAM ŽENA koji se natjecao za nagradu Zlatni lav u Veneciji!
Postavljen u pozadinu poljske državne transformacije od komunističke do kapitalističke zemlje, drama JA SAM ŽENA… radnjom se proteže na čak 45 godina života Aniele Wesoły koja više od polovice svog života živi u provincijskom poljskom gradiću kao muškarac. Njezino putovanje u pronalaženju slobode trans žene otkriva sve zapreke koje stoje na putu njezinom braku i roditeljstvu, otuđenim obiteljskim odnosima te kompleksnom ponašanju lokalne zajednice koji ju konstantno postavljaju u gotovo nemoguće situacije. Kakve će izbore Aniela morati donijeti? Hoće li biti spremna žrtvovati baš sve kako bi postala ono što uistinu jest? Ova, ali i niz drugih pitanja postavlja humanistička drama JA SAM ŽENA… redateljskog dvojca Malgorzate Szumowske i Michala Englerta koja je premijerno prikazana na filmskom festivalu u Veneciji gdje se natjecala za prestižnu nagradu Zlatni lav u službenoj konkurenciji za najbolji film. Riječ je o zajedničkoj koprodukciji između Poljske i Švedske u kojoj su glavne uloge ostvarili Małgorzata Hajewska-Krzysztofik, Joanna Kulig, Mateusz Więcławek i Bogumiła Bajor. Nakon premijere u Veneciji, film JA SAM ŽENA… prikazan je i na mnogim drugim uglednim festivalima kao što su oni u Busanu, Münchenu i Göteborgu te slovi za jednim od najhvaljenijih poljskih filmova godine. Na određeni način, film JA SAM ŽENA… kao i mnoga druga djela koja se bave sličnom tematikom tvore jednu svoju posebnu vrstu podžanra o odrastanju, odnosno o samo otkrivanju postavljenu u društvenu klimu koja je sve samo ne otvorena prema takvoj grupaciji pojedinaca. Redatelji Szumowska i Englert vrlo decentno, ali hrabro i s jakim osjećajem za empatiju prikazuju nimalo lak životni put svog glavnog lika do konačnog oslobođenja te pronalaska same sebe. Drama JA SAM ŽENA… u domaća kina stiže ovog četvrtka, 19. prosinca!
„Ovaj film za nas je jako važan, jer je rezultat dugogodišnjeg rada, bezbrojnih sastanaka s trans rodnim osobama – ljudima svih godišta koji su u Poljskoj živjeli desetljećima. Oni su nam povjerili svoje priče i upravo zahvaljujući njihovoj veličanstvenoj potpori uspjeli smo ispričati priču o Anieli i Izi“, u jednom je intervjuu izjavila redateljica filma Malgorzata Szumowska te nadodala: „Lik Aniele – koja je gotovo polovicu života provela živeći kao muškarac u malom provincijskom gradiću, utirući vlastiti put do slobode – na određeni način nam se činio simboličnim, jer funkcionira kao metafora za tranziciju Poljske kao države, reflektira cjelokupno naše društvo koje se u jednom trenutku ujedinilo kako bi se oslobodilo komunističkog režima. To isto društvo danas je iznimno podijeljenog mišljenja, u nemogućnosti prihvatiti uvjerenja koja su već odavno postala društvenim normama u ostatku zapadnog svijeta“, zaključila je Szumowska. Sam naslov filma nikako nije slučajan, već je namjerna referenca na jednog od najvećih poljskih redatelja svih vremena – Andreja Wajdu koji je u jednom od svojih najboljih filmova „Čovjek od željeza“ s kojim je pobijedio u Cannesu obrađivao temu borbe za radnička prava, a kojeg su tadašnje komunističke poljske vlasti povukle iz konkurencije nakon što je isti bio nominiran za prestižnu nagradu Oscar u kategoriji najboljeg stranog filma. Poput Wajdinog filma, oboje redatelja djela JA SAM ŽENA… vjeruju da je njihov film snimljen upravo u vrlo značajnom trenutku poljske povijesti, u trenutku kada kinematografiju u multipleksima polagano zamjenjuje dodatni sadržaj pa su osjetili snažnu potrebu za ispričati Anijelinu jedinstvenu priču, postavljajući pitanja i referencirajući se na filmske klasike sličnih žanrovskih odrednica.
Redatelj Michal Englert izjavio je da se nada da će njihov film pomoći ljudima u shvaćanju što znači biti trans osoba, ali i da će ohrabriti stotine mladih ljudi koji se identificiraju kao trans osobe, ali se boje javno iznijeti svoj identitet. Englert se također nadovezao i na poljsko zakonodavstvo za koje je izrazio nadu da će trans rodnim osobama uskoro pravnim aktima zagarantirati život bez bojaznosti od raznih napada, kako verbalnih tako i fizičkih. U filmu JA SAM ŽENA… glume mnoge trans rodne osobe koje nastupaju u likovima koji su ili trans rodni ili transvestiti. Sama produkcija filma – dakle ona iza kamere – također se sastojala od mnogobrojnih pripadnika LGBTQ+ zajednice, savjetnika, asistenata ili popratne filmske ekipe. Sve njih oboje redatelja uredno su javno prozivali i zahvaljivali im na njihovoj privrženosti produkciji te cjelokupnom radu: „Naš film ne osuđuje baš nikoga. Za nas je najznačajniji element filma humanistička nota unutar priče o dvama glavnim likovima. I upravo su oni ti koje naša kamera vrlo pomno i pažljivo prati, sa svim dužnim poštovanjem“, izjavila je redateljica Szumowska. Filmom JA SAM ŽENA… baš kao što je to radio i veliki redatelj Wajda sa svojim remek djelima, i Szumowska i Englert nadaju se da će odraziti duh vremena u kojem žive te da će izazvati diskusije, ali prvenstveno i da će pomoći nadići nepovjerenje te pokazati pravu istinu o tome kako je u današnjem svijetu biti trans rodna osoba.
Na popularnoj internetskoj stranici Rotten Tomatoes koja se bavi prikupljanjem tekstova filmskih kritičara iz cijelog svijeta drama JA SAM ŽENA… ima fantastičnih 100% pozitivnih ocjena što predstavlja univerzalno priznanje kvalitete ovog uratka. Kritičari uglavnom ističu hrabrost kojom su redatelji pristupili temi, uvjerljive glumačke nastupe te snažnu emociju koju djelo izaziva kod gledatelja. Uz hvalospjeve kritike te festivalska priznanja koja je film do danas osvojio, nesumnjivo je da JA SAM ŽENA… spada u kategoriju filmskih remek djela zbog kojih se i dalje isplati nastaviti pratiti sedmu umjetnost kao oblik edukacije, a ne isključivo zabave.
Drama JA SAM ŽENA… u domaća kina stiže u četvrtak, 19. prosinca.
