Dobitnik nagrade žirija na festivalu u Cannesu te uz čak 8 nominacija za nagradu Europske filmske Akademije film GLEDATI U SUNCE filmašicu Maschu Schilinski najavljuje kao redateljski talent svjetske klase!
Jedan od najzanimljivijih hrvatskih redatelja modernog doba, Ivan Ramljak čiji je hvaljeni, ali i kontroverzni dokumentarac „Mirotvorac“ prošle godine pobijedio na Pulskom filmskom festivalu ovih je dana objavio svoju sada već tradicionalnu listu njemu najboljih filmova godine na koju je uvrstio i GLEDATI U SUNCE, drugi igrani film njemačke redateljice Masche Schilinski koji je svoju svjetsku premijeru imao na festivalu u Cannesu. Ramljak je samo jedan od mnogih koji su ovo djelo postavili visoko na svojim ljestvicama najboljih filmskih uradaka prethodne godine među kojima su i vrlo ugledni međunarodni mediji kao što su Variety, Deadline i The New Yorker, da spomenemo samo neke. Film GLEDATI U SUNCE svakako je jedinstven zbog svoje premise, ali to niti izbliza nije jedini razlog zbog čega tako visoko kotira kod filmaša i kritičara. Redateljica Schilinski uspjela je priču čija se radnja proteže na cijelo jedno desetljeće učiniti iznimno dinamičnom, intrigantnom, atmosferičnom, ali podjednako i zastrašujućom te edukativnom. O koliko kvalitetnom uratku se radi dovoljno govori i činjenica da je upravo Schilinski osvojila nagradu žirija na najcjenjenijem filmskom festivalu u svijetu, onom u Cannesu, a Europska filmska Akademija nominirala ga je u čak osam različitih kategorija za svoju nagradu među kojima su i one najprestižnije – za najbolji film, režiju i scenarij. Pored toga, Njemački filmski institut izabrao je upravo GLEDATI U SUNCE kao njemačkog kandidata za nagradu Oscar 2026., a u prosincu je američka Akademija objavila suženu listu od 15 naslova koji će konkurirati u kategoriji najboljeg međunarodnog filma gdje se također nalazi i film redateljice Schilinski. Za očekivati je da će film zbog svog dosadašnjeg pedigrea, desetaka nagrada koje je već osvojio te učestalog dobrog glasa koji ga ne prestaje pratiti i kod kritike i kod publike uspjeti ući među pet nominiranih u toj kategoriji, ali ne bi bilo iznenađenje niti da film dobije pokoju nominaciju i u nekim drugim kategorijama, kako je to posljednjih godina sve učestaliji slučaj kad su neamerički filmovi u pitanju. Kategorije u kojima svakako ima za to izgled su najbolja fotografija – gdje se film također našao na suženoj listi potencijalnih nominiranih naslova – te najbolji originalni scenarij. Jer upravo je scenarij jedna od najjačih karika ove obiteljske drame koja u domaća kina stiže paralelno s Velikom Britanijom, od četvrtka, 15. siječnja!
Četiri djevojke, i njihove obitelji žive u seoskoj kući u Altmarku, regiji u sjevernoj Njemačkoj koja se naslanja na rijeku Labu: Alma (Hanna Heckt) negdje oko 1910., Erika (Lea Drinda) neposredno nakon Drugog svjetskog rata, Angelika (Lena Urzendowsky) u Istočnoj Njemačkoj 1980-ih i Lenka (Laeni Geiseler) u našoj sadašnjosti. Naizmjenično pratimo njihovo odrastanje i mladost ali paralelno i razvijanje kuće tijekom stoljeća, dok se odjeci prošlosti zadržavaju u njegovim zidovima. Iako ih dijeli gotovo stotinu godina, njihovi životi počinju se zrcaliti jedni u drugima.
Kao film koji se sastoji od snova i sanjive jave sastavljene od sjećanja, tišine, nasilja i nade, film GLEDATI U SUNCE redateljice Masche Schilinksi oblikuje intiman i nadrealan portret svakodnevnog života kroz četiri generacije žena koje dijele isti prostor – izolirano imanje u sjevernoj Njemačkoj. Iako se radnja proteže kroz cijelo jedno stoljeće, od ranog 20. stoljeća do suvremenog doba, Schilinski svjesno poništava linearno pripovijedanje: vrijeme u njezinu filmu je nestabilno i promjenjivo, poput živog organizma. Ono se izobličuje, vraća i ponavlja, kao da i samo pokušava pronaći vlastito mjesto u ponavljajućoj povijesti jedne obitelji, poput osobnih dnevničkih zapisa. „Ovaj sam film napisala skupa s Louise Peter. Provele smo cijelo ljeto na farmi u regiji Altmark, u dubokom seoskom području, negdje između Berlina i Hamburga gdje se, uostalom, radnja mojeg filma i zbiva. Zapravo, naša je namjera bila da svaka radi na vlastitom projektu, ali dok smo se družile i uvečer ispijale vino, započele smo postavljati pitanja o tome tko je sve živio na ovom mjestu? Započele smo sa zapisivanjem slika u glavi i malih scena koje su se iz njih razvile, a nakon toga smo spojile svaka svoj materijal. Tako su oživjeli likovi koje vidimo u filmu“, objašnjava u jednom intervjuu redateljica Schilinski te nastavlja: „Regija Altmark oduvijek je bila vrlo ruralni dio Njemačke. Ništa se ovdje značajno ne događa, ali ovo područje svejedno nosi sa sobom breme kompleksne njemačke povijesti. Graniči s rijekom Elbom koja je u Drugom svjetskom ratu bila posljednja etapa do koje je stigla ruska vojska, a nakon rata postala je dijelom Željezne zavjese između Istočne i Zapadne Njemačke. Uslijed pada Berlinskog zida, ljudi iz Berlina ovdje su dolazili provoditi vikende, pokušavajući pronaći mjesto gdje će uživati u miru“, završava redateljica.
Sniman u skučenom, gotovo klaustrofobičnom formatu, film spaja dokumentarističku prisutnost i poetsku apstrakciju. Kamera Fabiana Gampera promatra prostor i likove kroz ključanice i uske pukotine, bilježeći nadrealne i snovite razgovore, spora kretanja po prostoru kuće i utišane poglede u vanjski svijet. Boje su zamućene, svjetlo je lomljivo, a prostor odiše stoljetnim sjećanjima, uvlačeći likove i gledatelje u vlastitu mističnost i magičnost. U tom svijetu svaka od žena iz filma – Alma, Erika, Angelika i Lenka – postaje odraz one prethodne: njihova iskustva prelijevaju se iz jedne epohe u drugu, u ciklusu nasilja, čežnje i šutnje. Povijest – rat, ideologija, društvena kontrola – uvijek je prisutna, ali kao udaljeni šum, kao pozadina na kojoj se odvijaju intimne povijesti ženskih iskustava i njihovih sjećanja. Redateljica Schilinski filmom GLEDATI U SUNCE ponajviše rekonstruira kako se trauma, želja i strah prenose kroz obiteljsku liniju, pretvarajući kuću u živi arhiv emocija i memorije. Na popularnoj internetskoj stranici Rotten Tomatoes koja se bavi prikupljanjem tekstova filmske struke diljem svijeta, drama GLEDATI U SUNCE do danas je skupila čak 96% pozitivnih kritika, a postotak je temeljen na više od 40 zaprimljenih tekstova. Kritičarski konsenzus kaže da je film GLEDATI U SUNCE izvrsno izrađen i prožet zajedljivim humorom, ali i da se radi o zastrašujućoj međugeneracijskoj drami koja Maschu Schilinski najavljuje kao redateljski talent svjetske klase. Ujedinjujući formalnu preciznost i lirsku senzibilnost, Schilinski stvara film koji prkosi jednostavnim žanrovskim odrednicama: između melodrame, povijesnog eseja i eksperimentalne fikcije, ovo djelo pulsira kao meditacija o sjećanju, tijelu i šutnji. U ovom filmu, promatramo kako povijest biva i zauvijek živi u nama – u fizičkom tijelu, zidovima kuće, materinjem jeziku i intimnim snovima. Sjećanja nisu nikada samo naša, već ona nužno povlače naslijeđene emocije, traume i prazni prostor međugeneracijskih tišina.
Obiteljska drama GLEDATI U SUNCE u domaća kina stiže od četvrtka, 15. siječnja!
