Premijerno prikazan u službenoj konkurenciji Venecije novi film Laszla Nemesa stiže nam u kina!

Dobitnik prestižne nagrade Oscar u kategoriji najboljeg međunarodnog filma za remek-djelo „Saulov sin“ iz 2015. godine, mađarski redatelj Laszlo Nemes vraća se u velikom stilu povijesnom dramom SIROČE koja je premijerno prikazana u službenoj konkurenciji festivala u Veneciji gdje se natjecala za nagradu Zlatni lav. Nemes, koji je dvije godine proveo radeći kao asistent redatelju Beli Tarru, karijeru je započeo s tri kratka filma koja su u konačnici osvojila preko trideset nagrada i priznanja na više od stotinu međunarodnih filmskih festivala. Nakon osvajanja Oscara za film koji je postao svojevrsnom art senzacijom, Nemes se vrlo brzo prometnuo u jednog od najzanimljivijih europskih redatelja današnjice čiji se svaki novi projekt prati sa zanimanjem. Izuzetak nije bilo niti SIROČE, povijesna drama za koju Nemes potpisuje i scenarij skupa sa Clarom Royer, a koju je snimao sveukupno deset tjedana u Budimpešti. Priča filma djelomično je temeljena na sjećanjima iz djetinjstva njegovog oca koji je u poslijeratnoj Mađarskoj pokušao pronaći svog biološkog oca: „Ovo je priča o dvanaestogodišnjem dječaku Andoru smještena u 1957. godinu, ali ujedno i priča o onome što se dogodilo mom ocu. Preko njega sam tu priču nosio u sebi; ona utjelovljuje nešto univerzalno, mitološko, gotovo arhetipsko – dječaka koji postaje muškarac, spoznaje tko je i suočava se s vlastitom tamom“, u jednom je intervjuu objasnio redatelj Nemes glavne teme koje se provlače kroz film. Nedugo nakon svjetske premijere u Veneciji film SIROČE nastavio je svoj festivalski put pa se tako prikazao i na uglednim festivalima u Bergenu, Valladolidu i Haifi, a na međunarodnom festivalu u Somboru osvojio je nagradu za najbolji film. Povijesna drama SIROČE ove je godine također prikazana i u službenoj konkurenciji filmskog festivala u Vukovaru, a da je Laszlo Nemes snimio još jedno umjetničko djelo vrijedno pažnje dokazuje i činjenica što je upravo ovaj naslov Mađarski filmski institut izabrao kao službenog mađarskog kandidata za prestižnu nagradu Oscar ove godine. Nemes je skupa sa scenaristicom Clarom Royer na scenariju radio dvije godine gradeći stvarnu obiteljsku priču, šireći razne elemente koji uključuju povijesni kontekst opresije, ali i razne druge likove koje glavni junak Andor susreće na svojem životnom putovanju. Producent Mike Goodrige, inače dugogodišnji obožavatelj Nemesovog rada, pročitavši scenarij odmah je poželio snimiti film pa su skupa prišli poznatom mađarskom producentu Ildiku Keményju kojem se scenarij svidio, pogotovo zbog činjenice što se radi o duboko osobnom projektu pa su sva trojica krenuli ka aktiviranju projekta. Povijesna drama SIROČE u domaća kina stiže u četvrtak, 12. studenog.

Godina je 1957. U Budimpešti, nakon ustanka protiv komunističkog režima, mladi židovski dječak Andor, kojeg je majka odgajala uz idealizirane priče o pokojnom ocu, doživljava preokret u životu kad se pojavi brutalni čovjek koji tvrdi da mu je pravi otac…
U Hrvatskoj je film premijerno prikazan u sklopu Human Rights Film Festivala čiji su selektori u vezi izbora filma u svoj program napisali sljedeće: „Misao o bijegu i podnošenju sumorne svakodnevice, tek povremeno rasvijetljene sitnim trenucima bliskosti, neprestano prožima unutarnji svijet dječaka Andora u najnovijem filmu SIROČE redatelja Lászla Nemesa. Godinama rastrgan između potrage za vlastitim identitetom, sjenke nestalog oca i težine ratne i poratne stvarnosti zemlje koja svakog dana prijeti raspadom, dječak odrasta u atmosferi trajne nestabilnosti. Kako film odmiče, osjećaj dezorijentiranosti i ljutnje postaju prominentniji, pretvarajući Andorove povremene predahe od surove stvarnosti u još jasnije upozorenje o društvenoj realnosti postrevolucijske Mađarske. Film prikazuje pokušaje uspostavljanja svakodnevnog života u represivnom režimu koji postupno nagriza integritet lokalnog stanovništva, a moralnu eroziju pretače u svoj vizualni jezik. U svijetu koji je otupio navijesti o razaranju, gdje normalnost postaje teret, kamera ostaje hladnopromatračka, distancirana poput nemoćnog svjedoka nasilja i patnje. U takvoj atmosferi, smještenoj u Budimpešti nakon ugušene revolucije, dječak prolazi kroz grad ranjen ratom, njegovu potragu za istinom i identitetom oblikuje nasilje koje ga nadilazi. Sepijski spektar smeđih i oker tonova gradi prostor bez utjehe i nade, a svaki kadar zadržava težinu svijeta u kojem preživljavanje često podrazumijeva moralnu korupciju. Rascijepljenost između želje i nužnosti postepeno postaje intenzivnije kroz strogo kadriranje koje bilježi tišinu između njega i majke, dok idealizirani lik odsutnog oca postaje ritualni priziv izgubljene etičke vertikale. Kada se nametne brutalna figura nepoznatog muškarca, film mijenja ritam i ton, narušavajući geometrijsku urednost mizanscene i uvodeći vizualnu nestabilnost i nepredvidljivost koja simbolizira novu, nametnutu logiku moći. Ipak, narativ se, nakon ranog otkrivanja ključnih elemenata, kreće u hipnotičkom mirovanju, a scenografija —labirint urušenih interijera i ulica — djeluje poput niza krhkih stiliziranih panoa koji čekaju na svoje neminovno urušavanje. U tom spoju povijesne težine i estetizirane distance krije se slika vremena koja oblikuje nijeme promatrače vlastitog društveno-političkog posrnuća“, stoji u opisu filma na službenoj festivalskoj stranici.

Na popularnoj internetskoj stranici Rotten Tomatoes koja se bavi prikupljanjem tekstova filmskih kritičara diljem svijeta, povijesna drama SIROČE do danas je skupila 65% pozitivnih ocjena, a postotak je temeljen na više od 25 zaprimljenih tekstova. Kritičarski konsenzus ističe da je SIROČE „vizualno dojmljiva i emocionalno iskrena poslijeratna drama o odrastanju“. Kako je priča ispričana kroz oči Andora – dvanaestogodišnjeg dječaka, jedan od svakako najvećih izazova tijekom procesa snimanja filma bio je pronaći glumca s dovoljnom karizmom i kvalitetom kako bi iznio cijeli film na svojim leđima: „Postavili smo iznimno ekstenzivne pozive za audicije budući da profesionalni dječji glumci u Mađarskoj nisu učestali odnosno praktički ne postoje. Bio je to dugotrajan proces tijekom kojeg smo pogledali na tisuće djece od kojih smo najprije izabrali njih nekoliko stotina da bismo u konačnici došli do njih par“, objašnjava u jednom intervjuu redatelj Nemes te nastavlja: „Pred kraj smo dječake stavili pred kamere kako bismo najbolje razumjeli jesu li oni zbilja pravi za tu ulogu, ali vrlo brzo je postalo očito da je Bojtorján Barabas gotovo savršen za lik mladog Andora“, završava redatelj. Kao i svi njegovi filmovi do sada, i SIROČE je djelo snimljeno na filmskoj traci što Nemes apsolutno preferira te je u vezi toga izuzetno strastven.
Povijesna drama SIROČE u domaća kina stiže u četvrtak, 12. studenog.












